Likovni odgoj djece
čvrsto se oslanja na rezultate znanstvenih istraživanja o karakteristikama
razvojne dobi djece. U radu s djecom, uz programske sadržaje, odgojitelj
treba voditi brigu o psihološkim, sociološkim i pedagoškim karakteristikama
djece određene dobi.
Pri
radu s djecom svaki odgojitelj bi morao poznavati nekoliko procesa
sazrijevanja i učenja u razvitku dječjeg likovnog izražavanja:
• Razvitak psihomotorike ruke, šake, prstiju i ovladavanje instrumentom
rada ( olovkom, kistom )
• Spoznavanje okoline i razvoj znanja o njoj
• Razvoj potreba i sposobnosti prikazivanja okoline i to od simbolizacije,
preko prikazivanja onog što dijete ¨zna¨ o okolini, pa do prikazivanja
onoga što stvarno može vidjeti u okolini.
Osim procesa sazrijevanja u dječjem
likovnom stvaralaštvu svaki odgojitelj treba dobro poznavati i faze
razvoja djeteta u likovnom stvaralaštvu. Kod predškolskog djeteta
razlikujemo tri faze:
1. Faza izražavanja primarnim simbolima (do 4. god.)
2. Faza izražavanja složenim simbolima ( od 4. do 5. god.
starosti )
3. Faza intelektualnog realizma ( od 5. god. starosti
)
1. Faza izražavanja primarnim
simbolima
Glavne karakteristike ove faze proizlaze iz razvoja motorike
ruke i šake djeteta. Likovni izraz u toj fazi djeluje kao slučajan
ili nesređen – sastavljen je od crta poredanih bez reda i konca. Takav
slučajni crtež prisutan je kao prvi korak u razvoju dječje mogućnosti
da kontrolira olovku i da ostavlja njome trag ondje gdje to želi.
Tek dvogodišnjaci počinju pridavati veću pozornost tragovima koje
su ostavili na papiru. Početkom treće godine djeca počinju davati
imena onomu što likovno izraze. Kako se razvija motorika ruke tako
i dijete iz hrpe linija dolazi do kruga, te crta kružne oblike koji
slučajno mogu predstavljati čovjeka.
Napredak u ovoj fazi je vrlo velik, jer se na kraju te faze
spajaju razum i oko tj. ruka i predmet.
2.Faza izražavanja složenim
simbolima
Djeca sada počinju davati imena crtežima, što znači da uz sam
proces crtanja nastaje i misao. U ovoj fazi dijete crta simbole (glava-noge
simbol čovjeka) koje samo stvara u zamjenu za realnost. Crteži ove
faze puni su simbola koji prikazuju nevizualna obilježja (pokret,
zvukove), ali crtež ove faze nema namjeru postići fotografsku sličnost,
nego upozorava i poručuje. Dječja vizualna memorija u ovoj fazi počinje
dobivati važnu ulogu, jer sada dijete postaje sposobno dozvati u sjećanje
vizualne predodžbe.
3.Faza intelektualnog realizma
U ovoj fazi pojavljuju se počeci apstraktnog mišljenja, a sposobnosti
likovnog izražavanja su mnogo veće. Veće životno iskustvo i veće likovno-tehničke
mogućnosti omogućavaju djeci rješavanje složenijih likovnih problema.
Tek u ovoj fazi pojavljuje se profil i pokret te razna individualna
rješenja za pojedine predmete. Iskazane emocije su bogatije i raznovrsnije,
a mnogo je veća sposobnost rada likovno-tehničkim sredstvima.
Konkretna likovna tema sama po sebi
je neutralna i može biti iskazana na mnogo načina. To znači da je
vrijednost likovnog izraza djeteta u onome što samo vidi, pronađe
ili otkrije o predmetu ili događaju likovnog izraza.
U radu s djecom na području
likovnog odgoja koriste se različite tehnike: crtačke
(olovka, ugljen, kreda, crni tuš i štapići ili pero, drvene bojice,
uljne pastele), slikarske (tempera, tuš u boji, flomasteri,
vodene bojice, boje za slikanje prstima, boje za svilu, akrilne boje)
i kiparske (plastelin, glina, fimo masa, kolaž papir,
slano tijesto, pijesak, glinamol). Radeći s djecom na području likovnog
odgoja treba voditi računa da je tehnika koja se daje djeci za rad,
prikladna temi koja je djeci zadana.
Likovni rad djece nastaje na tri načina: po promatranju, po
sjećanju i po mašti.
Svaki likovni rad djece trebao bi biti odraz njihove želje za
igrom likovnim materijalom.
