Kako stimulirati komunikaciju
između roditelja i dojenčeta? Kako potpomoći razvoj privrženosti?
- Upute za roditelje
Milivoj Jovančević
Unatrag 4 godine Hrvatsko psihijatrijsko
društvo organizira tečajeve podsticanja ranog rasta i razvoja djece
putem masaže, medicinske razvojne gimnastike i stimulacije glasovne
komunikacije. Popularno nazvan „Baby fitness”, tečaj je namijenjen
obiteljima s djecom u dobi do 12 mjeseci. Program sadraži slijedeće
komponente: psihološku potporu (dječji psiholog) – kroz grupnu edukaciju
o temeljima ranoga odnosa majke i djeteta te kroz individualan rad;
poticanje komunikacije s djetetom masažom, medicinskom razvojnom gimnastikom
i glasovnom komunikacijom. O značaju ovakvih aktivnosti svjedoči da
su postale dijelom UNICEF-ove akcije „Prve 3 su najvažnije”.
Slijede temeljne zadaće toga programa:
1. osigurati osjećaj zaštićenosti
majke;
2. potpomoći izgradnju osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja majke;
3. uputiti majku u temeljne potrebe djeteta i put razvoja;
4. uputiti majku na komunikaciju s djetetom (dojenje kao način komunikacije,
masaža, razvojna gimnastika - „Baby fitness”, stimulacija glasovne
komunikacije – „Voice fitness”, igranje s dojenčetom), pri čemu treba
demonstrirati tehniku izvođenja i nagradu koju pruža dijete iskazivanjem
zadovoljstva i veselja;
5. pospješiti psihomotorni i emocionalni razvoj djeteta
Komunikacija s dojenčetom -
dojenje i njega
Dojenje je vrlo dobar način komuniciranja
između majke i djeteta. U tome činu može se prepoznati nekoliko razina
komuniciranja. Prva je poruka djetetu: ovdje je toplo, sigurno i ugodno,
ovdje je hrana. Priroda je mudro uskladila taj odnos. Prvo, dijete
se rađa s refleksom sisanja – što god se nađe u blizini usta ili na
obrazu, dijete nastoji staviti u usta i počinje sisati. Drugo, emocionalno
se djeca nalaze u oralnoj fazi, što znači da najveća ugoda i utjeha
dolaze putem usta. Na drugoj se razini komuniciranja prigodom dojenja
majka i dijete upoznaju (prepoznaju) dodirom, jednako kako to čine
prigodom promjene pelena i kupanja. Što više dodira, što više govora
i grimasa, to je komuniciranje bogatije. Naravno, tu je i čulo mirisa,
koje nepogrešivo prepoznaje majku. U trenutku podoja djetetu se stapaju
sve ugode ovoga svijeta: osjećaj topline, nježnosti, sigurnosti, ugodna
okusa, zadovoljenje gladi i potrebe da se osjeća voljenim. S druge
strane, majka je u najbliskijem mogućem kontaktu s dojenčetom, u spoju
koji donekle nalikuje na dane trudnoće, kada je osjećala svaki pokret
djeteta i doživljavala ga kao dio sebe, kao dio svoga tijela. Majka
osjeća toplinu djeteta i njegove pokrete. Majka osjeća kako ispunjava
svoju ulogu koju joj je dodijelila priroda – uspješno hrani i njeguje
svoje dijete. Time se kompletira osjećaj da je izvršila svoju biološku
zadaću – imati potomka i pobrinuti se da on odraste.
Koji put dijete je previše uzbuđeno
da bi počelo mirno sisati. Tada pokušajte tihim, ritmičkim glasom
umiriti dijete. Pokušajte samoglasnicima koje započinjete višom, a
završavate nižom frekvencijom (npr. “silazni” dugi “a”). Nasuprot
tome ako je dijete pospano možete ga razbuditi nešto intenzivnijim
dodirivanjem, glasnijim tepanjem i uporabom “uzlaznih” samoglasnika.
Promatrajte svoje dijete, kada je sito na tren će okrenuti glavu od
dojke, protegnuti unatrag svoje tijelo i pritom ispružiti ručice uz
tijelo. To je poruka: sito sam i zadovoljno, sada ću zaspati.
Vaše dojenče može oponašati
grimase i glasove od najranije dobi. Pokušajte! Time stimulirate razvoj
komunikacije, a posredno i psihomotorni razvoj djeteta (plaženje jezika,
zatvaranje usta, otvaranje usta, skupljanje usnica, zatvaranje i otvaranje
očiju).
Medicinska razvojna gimnastika
Milivoj Jovančević, Andrea Čalopek Butković
Vježbe koje se provode u programu “Baby fitness”
imaju višestruku korist. Dijete se rodilo, no mozak se još uvijek
stvara. Milijuni živčanih stanica nastaju. Stanice putuju na svoja
odredišta i povezuju se s ostalim stanicama mozga. Vježbanjem podražujemo
središnji živčani sustav i pospješujemo navedeni proces. Funkcioniranje
mozga, pa time i učinke svojega djelovanja, možemo pratiti kroz psihomotorni
i emocionalni razvoj djeteta. Preporuča se provoditi vježbe 2 puta
na dan, po dvadesetak minuta - samo dok je dijete dobro raspoloženo.
Nebrojeno puta svjedočili smo kako
je ugodno provoditi vježbe sa svojim dojenčetom i koliko se toplih
emocija rađa i razmjenjuje. Vježbanjem se ostvaruje bliskost od koje
je jedino veća njihova sjedinjenost za vrijeme podoja. Majka svoje
dijete upoznaje dodirom, upoznaje mekane i tople ručice, upoznaje
miris vlastitoga djeteta, njegov glas i osjećaje kojima odgovara na
izraze ljubavi i pažnje.
Ponekad majke zbog svojih poteškoća
ispočetka ne prihvaćaju novorođeno dijete. Vježbanje si njime tako
je snažno motivirajuće, mobilizira sva čula i osjećaje majke, pa se
vrlo brzo uspostavlja normalan odnos i komunikacija, bez koje nema
uredna rasta i razvoja djeteta. Majci uklanja strah i nesigurnost,
oslobađa se prostor za užitak i iskazivanje ljubavi. Stoga preporučamo
da se uz svaku pojedinu vježbu prepustite osjećajima i razmjeni poruka.
Nježno dodirujte kožu cijeloga tijela, tepajte, pjevušite, smiješite
se i ljubite... Imate jedinstvenu priliku za možda najsretnije trenutke
u životu. Iskoristite je i uživajte.
Poticanje govorno–jezičnoga
razvoja (voice fitness)
Mirjana Lasan
Govor i jezik predstavljaju svojevrstan temelj čovjekova razvoja.
Jezik je potreban za komunikaciju, izražavanje misli; a poznato je
da kvalitetna i učinkovita komunikacija utječu na socijalnu i emocionalnu
dobrobit pojedinca. Isto tako kombinacija i međusoban utjecaj okolinskih
i urođenih čimbenika utječu na razvoj jezika, govora, odnosno komunikacije.
Razvoj govora ne počinje prvom riječju
- oko prvoga rođendana, već mnogo ranije. Smatra se da počinje odmah
nakon djetetova rođenja, s prvim krikom i kada dijete počne samostalno
disati. No isto tako mnogi smatraju da počinje još u perinatalnome
razdoblju, kada se u djece razvija unutarnje uho, a time i sposobnost
čujenja. Glasanje je osnovni preduvjet za govor, a tijekom prve godine
života dijete producira niz glasovnih zvukova nužnih za kasniji razvoj
govora. Nerijetko smo skloni te zvukove ignorirati – opisujući ih
kao «obične bebine zvukove», ne razmišljajući o tome da nam upravo
oni mogu pružiti niz informacija o djetetovu razvoju.
Čujenje, slušanje i pažnja čine važan
preduvjet za razvoj govora i jezika. Odmah po rođenju djeca će na
vrlo glasne zvukove reagirati uplašeno. Sposobnost pažnje prvih je
tjedana vrlo ograničena, ali će ubrzo nakon toga početi slušati kada
im se tko obraća reagirajući pogledom i smiješkom. Počet će pokazivati
interes za pokrete ustiju onoga tko im govori, utihnut će kada čuju
glas roditelja, okretat će glavu prema izvoru glasa. Kako tjedni budu
prolazili, djeca će biti sposobna slušati, opažati i razlikovati sve
kompleksnije i finije zvukove i aktivnosti uopće.
Interakcija između dojenčeta i majke
u najvećoj je mjeri emocionalna. S tim u vezi dokazano je da su djeca
od najranije dobi najzainteresiranija za lica i glasove. Osim što
su zainteresirana, djeca su na glasove vrlo osjetljiva i prilagovdljiva,
osobito na majčin ili one osobe koja se najviše brine o djetetu. Upravo
iz tih razloga djeca će postati sklona reagirati na ljudsku komunikaciju
oponašanjem izraza lica i zvukova, odnosno glasova. Međutim osnovni
preduvjet oponašanja jest motivacija, tj. želja za komuniciranjem
s drugima. U tome mogu pomoći mnoge igrice, kao što je skrivanje lica
rukama ili igre škakljanjem. Poznato je naime da djeca najlakše i
najbolje uče kroz igru i iskustvo.
Igrom i/ili kakvim drugim oblikom interakcije u djeteta razvijamo
komunikacijske vještine koje se ne odnose samo na verbalno izražavanje.
Tako, na primjer, očni kontakt i stanke u komunikaciji, kojima djetetu
dajemo vrijeme za odgovor, predstavljaju važne vještine neverbalne
komunikacije. Istovremeno one roditelju omogućuju praćenje djetetovih
sposobnosti i govornoga razvoja uopće.
Djeca također reagiraju i na intonaciju glasa onoga tko im se obraća.
Odrasli se djetetu često obraćaju izrazito povišenim glasom, čime
nastoje privući i održati djetetovu pažnju. Nakon toga će učiniti
stanku, koja djetetu omogućuje odgovor u obliku pogleda, smiješka,
glasanja.
Glasovi koje dijete može proizvesti
usko su povezani s anatomskim strukturama, koje se s vremenom razvijaju.
Rastom djetetove glave i vrata kroz nekoliko tjedana i mjeseci dijete
je u stanju producirati različite vrste zvukova.
Većina vrlo mlade dojenčadi glas koristi za plakanje, ali i
neke druge zvukove. U prvih osam tjedana uzdišu, jecaju, gunđaju kad
im je neudobno, kratko ciče i mogu proizvesti glasove nalik na samoglasnike
«a», «e» i «o». U početku ti glasovi najčešće vode k plaču. No kako
dijete postaje starije, oni su češće vezani za ugodu. Oko 8. tjedna
djeca počinju gugutati, što je najčešće reakcija na prijateljske glasove
i lica. S oko 2-3 mjeseca u stanju su vokalizirati dva do tri sloga,
npr. "aah-kaa" i sl. S oko 4 mjeseca djeca se počnu igrati
govornim organima, pa se u tome razdoblju nerijetko mogu čuti suglasnici
«b», «p», «t» i «d». S većom motoričkom spretnošću, negdje oko 6.
mjeseca, dijete počinje brbljati, pa slogovi kao «mamama», «dududu»
ili «papapa» nisu neuobičajeni. I u tome razdoblju igra oponašanja
između djeteta i odrasle osobe pomaže daljnjemu govorno-jezičnom razvoju.
S oko 7 mjeseci djeca su u stanju varirati visinu i jačinu glasa,
pa s 8 mjeseci proizvode glasove povezane s kakvom igrom. Oko 9. mjeseca
života djeca počinju kombinirati različite suglasnike i samoglasnike,
ali i producirati neke nove suglasnike. Pojedine takve kombinacije
djeca zatim počinju koristiti sa svrhom i nekim značenjem, što vodi
k prvim riječima razumljivim odraslim osobama.
Dakle komunikacijske vještine
počinju se razvijati djetetovim rođenjem. A kako dijete postaje starije
i razvija se motorička spremnost, te iste vještine postaju složenije.
Osim njihova poticanja vrlo je važno osluškivati i pratiti što i kako
dijete producira, čime bi se na vrijeme mogli uočiti eventualni znakovi
upozorenja.
| Na tečajevima se stječu znanja i vještine koje pospješuju
komunikaciju između roditelja i djeteta te podstiču psihomotorni
razvoj djeteta. Rad se odvija u malim skupinama, subotom, u pedijatrijskoj
ordinaciji Doma zdravlja u Zvonigradskoj bb u Zagrebu. Sve informacije
i predbilježbe na tel 098 403 808. |
Preuzeto iz «Children's communication skills»,
B. Buckley (2003)
Komunikacijske vještine
do 3. mjeseca života |
Znakovi upozorenja |
• Plače
• Smije se ljudima, igračkama
• Gleda u ljude i igračke
• Uspostavlja očni kontakt
• Producira neke samoglasnike
• Guguče
• Reagira strahom na glasne zvukove
• Reagira na govor gledajući govornika
|
• Ne smije se
• Ne vokalizira
• Ne plače zbog gladi ili boli
• Nikada ne okreće glavu prema izvoru zvuka
|
Komunikacijske vještine
do 6. mjeseca života |
Znakovi upozorenja |
• Čini se da razumije tonove upozorenja, ljutnje i prijateljstva
u glasu
• Prepoznaje svoje ime
• Čini se da prepoznaje imena članova obitelji
• Producira neke suglasnike
• Sudjeluje u igrama «čekanja na red za pitanje i odgovor»
• Gleda u ono u što odrasli gledaju
|
• Ne gleda prema govorniku
• Ne prati pogledom predmete koji se miču
• Ne brblja koristeći suglasnike i samoglsnike (npr. "ma",
"bu", "go")
• Osim plača uglavnom je tiho
|
Komunikacijske vještine
do 9. mjeseca života |
Znakovi upozorenja |
• Prestane s aktivnošću kada ga se zazove
• Gleda prema onome tko ga zove
• Prestane s aktivnošću kada čuje «Ne»
• Brblja kombinirajući različite samoglasnike te visinu i jačinu
glasa
• Pokazuje i vokalizira kada što želi
• Na zahtjev radi rutinske radnje (npr. maše pa-pa)
|
• Nije zainteresirano za društvene interaktivne igre
• Ne prepoznaje svoje ime
• Ne producira mnoge glasove
• Ne proizvodi niz od nekoliko slogova (npr. "mamama",
"bababa")
• Nije zainteresirano za igračke koje proizvode zvukove |
Komunikacijske vještine
do 12. mjeseca života |
Znakovi upozorenja |
• Adekvatno reagira na neke verbalne zahtjeve
• Verbalno odgovara na neke zahtjeve (npr. reci "pa-pa")
• Obraća se ljudima i igračkama kombinirajući nekoliko slogova
različitih po visini i intenzitetu glasa
• Vokalizira kada mu se tko obraća
• Kombinira pogled, pokret i glas ili riječ kada što želi ili
se buni
|
• Ne prepoznaje poznate predmete kada ih se imenuje
• Ne okreće glavu prema onome tko ga zove
• Ne producira mnogo različitih slogova
• Ne gleda u pravcu u kojemu mu se pokazuje prstom |
Kako bi odrasli mogli poticati i istovremeno pratiti govorno-jezični
razvoj djeteta, navedene su neke vježbe. Treba napomenuti da je vježbe
najbolje provoditi u položaju koje djetetu najbolje odogvara, ali
da je pritom s njim ostvaren očni kontakt. Takođerje nakon svake vježbe
poželjno napraviti stanku kako bi se djetetu omogućila reakcija i
time lakše pratili i djetetovi odgovori i njegov razvoj.
1. Jako otvaranje i zatvaranje ustiju naizmjenično
2. Jako otvaranje i rastezanje ustiju u osmijeh naizmjenično
3. Pućenje usana
4. Poljubac koji može biti glasan i tih, jedan ili nekoliko njih u
nizu
5. Plaženje i uvlačenje jezika
6. Zviždanje i zviždukanje od glasnoga prema tihomu, od viših tonova
prema nižima, bržim i sporijim tempom
7. Uzdah popraćen vokalom «a», koji također može biti glasniji ili
tiši, viših ili nižih tonova te sporiji ili brži
8. Gunđanje popraćeno vokalom «e», koji također variramo kao pod točkom
7
9. Kratko cičanje popraćeno vokalom «o» (varirati kao pod točkom 7
i 8)
10. Grgljanje
11. Gugutanje ("ka", "ko", "ku", "ki"
itd.)
12. Brbljanje ("ba", "po", "ma", "nu"
i sl.)
13. Gugutanje niza slogova ("kakaka", "kokoko",
"kukuku", kasnije "gagaga", "gugugu",
"gigigi")
14. Brbljanje niza slogova ("bababa", "bobobo",
"pupupu", "papapa", "mememe", "nenene"
i sl.)
15. Intonacijom normalnoga govora oponašati dijete koristeći glasove
koje dijete koristi
Navedene vježbe mogu se provoditi češće ili rjeđe - točnije.
onoliko puta koliko dijete to «dopušta». Bez obzira na to koliko ih
puta provodila, djeca vole pažnju odraslih bilo kroz pjevanje, igru
ili kakav drugi oblik interakcije.
