Važnost
sluha i zašto nastaje oštećenje
Prim.dr.sc. Milivoj Jovančević i Prim.dr.sc.
Borut Marn
Uredan sluh jedan je od najvažnijih
preduvjeta za uredan razvoj govora jer se govor uči jedino slušanjem.
Značajno i trajno oštećenje sluha u djece koje nastaje prije razvoja
govora ima stoga dalekosežne posljedice na cjelokupan razvoj djeteta,
a osobito na razvoj govora i jezika. Oštećenje sluha ubraja se u najčešća
prirođena oštećenja, a u preko 70% slučajeva prisutno je već pri otpustu
iz rodilišta. Uzroci oštećenja su različiti, a često i nepoznati.
Najčešće su to genski čimbenici, zatim neke bolesti u tijeku trudnoće,
vrlo težak porođaj, komplikacije u tijeku i nakon porođaja i dr. Iako
oštećenje postoji već od novorođenačke dobi, ono se u pravilu otkrije
kasno – najčešće tek u dobi od dvije do tri godine jer se govor ne
razvija pravilno. Često nije jasno kako nitko, pa ni roditelj, ne
prepozna oštećenje do kasne dobi djeteta! I tako je to svuda gdje
zdravstvena služba ne preuzima aktivnu ulogu u prepoznavanju
oštećenja.
Priroda nas uči da za pojedinu
vrstu važni sustavi sazrijevaju prije nego oni koji nisu tako važni
za preživljavanje: lane se podiže na noge već u prvim satima ekstrauterina
života, jer je piramidni sustav važan, pa stoga je i gotovo zreo prije
poroda; danas znamo da slušni sustav sazrijeva vrlo brzo u prvim mjesecima
života, što upućuje na njegovu važnost u ljudske vrste.
Nepravovremeno prepoznavanje
oštećenja sluha uzrokom je kasne intervencije, u vrijeme kada su mnoge,
inače zdrave strukture slušnog sustava, zbog izostanka adekvatnog
podražaja nepovratno propale ili oslabile u potencijalu prenošenja
i obrade složenih zvučnih podražaja kao što je govor. Stoga je danas
u svijetu prihvaćeno da je najbolje provjeriti sluh u rodilištu.
Kako je to u svijetu
i u nas?
U brojnim svjetskim rodilištima
već se godinama svoj novorođenoj djeci provjerava sluh prije otpusta
iz rodilišta. Ipak, malo je država u kojima je ta provjera organizirana
u svim rodilištima – u Europi u svega nekoliko država, za razliku
od SAD-a, gdje se to danas provodi u 90% država.
Na inicijativu Hrvatske udruge za ranu dijagnostiku oštećenja
sluha (HURDOS) nakon višegodišnjeg zalaganja po prvi puta u Hrvatskoj
probir djece na oštećenje sluha uvršten je u obvezne mjere zdravstvene
zaštite. Dana 20.11.2006. u Narodnim novinama br. 126 Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi objavilo je “Plan i program mjera zdravstvene
zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja” kojim za sva rodilišta
postaje obvezujuća provjera sluha sve novorođene djece. Stoga naglašavamo
da je rodilište, odnosno, neonataloški odjel obvezan navesti u otpusnom
pismu novorođenčeta ishod provjere sluha, a ukoliko ona nije učinjena,
preporučiti je naknadno, a najkasnije u dobi djeteta od mjesec dana.
Kako se provjerava sluh u rodilištu?
Ispitivanje se zasniva na činjenici
da zdrava pužnica na podražaj zvukom odgovara ehom koji se može zabilježiti
osjetljivim mikrofonom. Taj se eho zove otoakustička emisija (OAE).
Pretraga je potpuno bezbolna, brza i objektivna, a provodi je posebno
izučena medicinska sestra. Dok dijete spava, u
zvukovod se postavlja mala sonda, a nakon toga daje se niz tihih zvukova
– aparat automatski, nakon kraćeg vremena (10 do 60 sekundi), pokazuje
rezultat. Ako je odgovor prisutan na oba uha, ispitivanje je završeno.
Ako ga nema, ispitivanje se ponavlja nešto kasnije ili drugi dan.
Djeca na intenzivnoj
njezi ispituju se tek neposredno prije otpusta iz bolnice.
Što ako je nalaz pozitivan?
Najčešći razlog pozitivnog nalaza
provjere na oštećenje sluha (dakle, nalaza gdje odgovora nema) jest
mehanička zapreka u zvukovodu ili srednjem uhu, a ne trajno i nepopravljivo
oštećenje sluha. Ako je moguće, provjeru valja ponoviti još jednom
prije negoli se dijete pusti kući. Ipak, smetnja u zvukovodu ili srednjem
uhu kojiput potraje nekoliko dana, pa je OAE odsutna i pri otpustu
iz rodilišta. Konačni rezultat prve provjere sluha roditelj doznaje
od pedijatra-neonatologa pri otpustu iz rodilišta, i taj se podatak
upisuje u otpusnom pismu djeteta.
Ako je odgovor prisutan na
oba uha, sluh je uredan. Unatoč tome, preporučujemo i dalje praćenje
razvoja slušanja i govora. U tome roditeljima pomaže knjižica koju
dobiju kod otpusta. U slučaju da odgovora nema na jednom ili na oba
uha (pozitivan rezultat), potreban je drugi stupanj provjere sluha.
Upravo se u toj skupini djece “skriva” i dijete u kojega postoji trajno
i značajno oštećenje sluha. U prosjeku, od desetero pozitivnih jedno
dijete ima trajno oštećenje sluha. Stoga je naknadna provjera sluha
jako važna.
Drugi stupanj
provjere
Ova provjera provodi se u sve djece
koja su pozitivna bilo na jedno bilo na oba uha, i to najbolje u tijeku
prvog mjeseca života. U toj dobi dijete puno spava, a to je glavni
preduvjet za uspješno provođenje ispitivanja. Ispitivanje se može
provesti na dva načina: ili istom metodom kao u rodilištu, ili drugom
metodom kojom se ispituju bioelektrični odgovori većeg dijela slušnog
puta – ne samo pužnice nego i
slušnog živca i moždanog debla. Pretraga je nešto složenija, ali zato
pouzdanija i manje osjetljiva na stanje vanjskog i srednjeg uha. Kako
bi se ispitivanje uspješno provelo, dijete mora biti mirno ili u
snu tijekom cijelog postupka. Stoga valja ponijeti djetetovu bočicu
i dudicu ili ga podojiti neposredno prije dogovorenog termina. Ovisno
o tome koliko je dijete mirno, vrijeme ispitivanja može potrajati
od 10 minuta do jednog sata. Rezultat ispitivanja dobiva se odmah.
Preporučujemo roditeljima da se najprije jave svom pedijatru koji
će pratiti i liječiti dijete uz priloženo otpusno pismo. Ispitivanje
se može dogovoriti ili u “svom” rodilištu ili u audiološkoj ambulanti
koja je preporučena prilikom otpusta iz rodilišta – svako rodilište
ima dogovorenu suradnju s određenom audiološkom ambulantom u Hrvatskoj.
Što ukoliko
je nalaz i dalje pozitivan?
Ukoliko je nalaz na jednom ili oba uha i nakon
drugog stupnja probira pozitivan, bit će preporučena audiološka dijagnostička
obrada koja će isključiti ili potvrditi oštećenje. Važno je naglasiti
da niti jedna od pretraga nije za dijete neugodna niti u bilo kom
smislu opasna, te da se pretrage mogu ponavljati koliko god treba.
Pravilo je da više pretraga i praćenje čine nalaz sluha pouzdanijim.
Ako oštećenje sluha postoji, ono se u najvećem broju slučajeva nalazi
u pužnici – osjetnim stanicama u kojima se mehanička energija zvuka
kemijskim procesima pretvara u bioelektričnu i dalje prenosi u središnji
slušni sustav. Preostali slušni put je najčešće, srećom, uredan. Ovisno
o stupnju oštećenja, daju se preporuke i roditeljima savjetuje ustanova
koja se posebno bavi rehabilitacijom.
Kasnija oštećenja
sluha i važnost praćenja
Čak i ako je pri otpustu sluh djeteta bio uredan,
savjetujemo i dalje praćenje razvoja djetetova slušanja i govora.
Naime, oštećenje sluha može se pojaviti i kasnije, a u malobrojnim
slučajevima nastane i u području središnjih slušnih putova, koji nakon
porođaja nisu bili ispitani. Takva su oštećenja češća u rizičnoj skupini,
osobito u djece koja zbog stanovitih komplikacija moraju biti smještena
na odjelu intenzivne skrbi. Neke su pak smetnje sluha česte u sve
djece, a ne samo u one iz rizične skupine – nasreću, te su smetnje
najčešće prolazne i ne ostavljaju trajne posljedice. Ipak, važno je
nešto znati i o njima. Važno je svako oštećenje što prije prepoznati,
kako bi se pravodobno poduzelo sve što je potrebno. Upravo nam roditelji
u tome mogu najviše pomoći, jer je njima najviše stalo do djeteta
i jer ga najbolje poznaju. Dakle, roditeljima savjetujemo praćenje
razvoja slušanja i govora svoga djeteta, a priložena tablica u tome
im može pomoći.
Obrazac
urednog razvoja slušanja i govora

Svako je dijete jedinstveno i razvija
se individualnim tempom – prikazani obrazac razvoja odnosi se na prosječne
uzraste kada bi većina djece trebala ovladati navedenim vještinama.
Neka djeca ne savladaju sve vještine dok ne dosegnu gornju granicu
dobne kategorije. Ako vaše dijete nije savladalo jednu od navedenih
vještina, to ne mora značiti da je razvoj njegova slušanja ili govora
poremećen. Ali ako je ponašanje vašeg djeteta značajno drukčije od
navedenog u obrascu, potražite savjet stručnjaka. Javite se svom pedijatru
i povjerite mu svoje sumnje – on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu
i logopedu.
Najčešći
uzrok prolazno slabijeg sluha
Najčešći uzrok obično privremenog gubitka sluha,
koji se može pojaviti u malog djeteta, jest upala srednjeg uha. Kako
je to jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi, koja može imati dugotrajne
posljedice za razvoj govora i opći psihofizički razvoj djeteta, željeli
bismo poučiti roditelje o njezinim uzrocima, posljedicama i načinima
sprečavanja.
Što je upala srednjeg uha i sekretorna upala uha?
Upala srednjeg uha jedna je od najčešćih
bolesti u dječjoj dobi: svako treće dijete do treće godine života
preboli najmanje tri upale uha odnosno većina djece preboli barem
jednu upalu uha u prvoj godini života. U pravilu, te su upale vezane
s nosnim smetnjama (prehlada, sekrecija iz nosa, otežano disanje na
nos). Postoje dva oblika upale srednjeg uha, koji mogu zahvatiti ili
samo jedno ili oba uha:
• akutna upala (otitis media acuta)
– znakovi su ove upale bol i povišena temperatura, dijete je plačljivo
i nervozno, nemirno spava, a česte su i probavne smetnje. U srednjem
uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak
iz uha.
• sekretorna upala (otitis media secretoria) – stanje u srednjem uhu
pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite
gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi
bolesti).
Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često
i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka
zaostane tekućina. U toj tekućini može se povremeno razviti upala
pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.
Kada posumnjati da dijete slabije
čuje?
• sklono je upalama srednjeg uha
• ima teškoće s održavanjem pažnje
• na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem
• pogrešno ispunjava zahtjeve
• često traži da mu se ponovi već rečeno
• pojačava radio, odnosno TV
• povlači se iz društva ostale djece
• preaktivno je ili ne surađuje u zajedničkim aktivnostima
Kako sekretorna upala srednjeg
uha utječe na sluh?
Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina,
bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati, pa je
zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stupanj nagluhosti,
između ostalog, najviše ovisi o količini i gustoći sekreta. Roditelji
mogu posumnjati na smetnje sluha u manje djece jedino kad one zahvate
oba uha. Ako pak zahvate samo jedno uho, često se ne prepoznaju. Kad
su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku
odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “sunce” i
“pas”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo.
Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno
je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira
kad u srednje uho ponovno uđe zrak. U 60% do 80% djece sluh se normalizira
spontano unutar tri mjeseca, a u 85% djece unutar šest mjeseci. Ipak,
u neke djece (a nikad se ne zna na koje se to dijete odnosi, bez obzira
na statističke podatke), smetnje ne prolaze spontano, nego je potrebno
liječenje. Praćenje i liječenje takve djece u djelokrugu je specijalista
za uho, nos i grlo, tj. otorinolaringologa.
Kako upale srednjeg uha mogu
utjecati na razvoj govora ?
U prve tri godine života, kad su upale uha najčešće, dijete
uči razumijevati riječi i uči govoriti. To se događa prirodno i spontano
u međuodnosu s ljudima koji ga okružuju. Ako pak razdoblja slabijeg
sluha dulje traju, ovaj prirodni razvoj može se usporiti.
Kako pokušati
smanjiti učestalost upala uha ?
• perite svoje i djetetove ruke uvijek nakon
ispuhavanja nosa
• koristite se jednokratnim rupčićima
• povremeno, a redovito navečer, isperite nosić fiziološkom otopinom
u poluležećem položaju, pa i onda kad je dijete zdravo
• ako je ikako moguće, dojite dijete barem četiri ili šest mjeseci
• pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete – ne ostavljajte
ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju
• dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost
upale uha
• pokušajte dijete smjestiti u manju skupinu djece – boravak djeteta
u većim grupama povećava rizik prehlade, pa time i upale uha
Djeca s privremeno oslabljenim
sluhom mogu imati sve navedene znakove, samo neke ili niti jedan.
Dakako, ponašanje te djece može se razlikovati ovisno o njihovoj dobi,
a katkad je teško reći da li se dijete tako ponaša zato što slabije
čuje ili je to zbog temperamenta odnosno nekog drugog razloga. Ako
niste sigurni, obratite se svom liječniku! Ako roditelji imalo sumnjaju
da njihovo dijete slabije čuje ili usporeno razvija govor u usporedbi
s drugom djecom, savjet je: nemojte čekati. Danas postoje pouzdane
i bezbolne pretrage kojima se može utvrditi postoji li oštećenje sluha
i – ako postoji – kojeg je stupnja, na kojem je mjestu i kakvi su
postupci liječenja.